Friedrich Ebert (1871-1925)

Friedrich Ebert bio je prvi predsjednik Vajmarske republike od 1919. do 1925. god. Zalagao se za izgradnju parlamentarne demokratije i shvatao se kao Predsjednik svih Nijemaca a vodio je politiku koja je imala za cilj socijalnu ravnotežu.

Ebert je rođen 04. februara 1871. god. u Heidelbergu a nakon osnovne škole izučio je zanat za sedlara. Priključio se Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD) 1889. god. i postao je aktivan u Savezu sedlara. Od 1891. god. živio je u Bremenu gdje je prvobitno radio u svom izučenom zanimanju a poslije kao gostioničar. 1893. god. dobio je stalno radno mjesto kao uređivač „Bremenskih građanskih novina“ („Bremer-Bürger-Zeitung“), jednom lokalnom listu Socijaldemokratske partije Njemačke. Već godinu dana kasnije bio je izabran za predsjednika partije. Osim toga preuzeo je predsjedavanje Saveza sedlara u Bremenu i uspio je da dobije mandat u tamošnjoj skupštini.

1905. god. Friedrich Ebert je preselio u Berlin gdje je izabran u predsjedništvo Socijaldemokratske partije Njemačke. Sa svoje 34 godine bio je najmlađi član Predsjedništva stranke. 1912. god. Ebert je ušao u državni parlament. Socijaldemokratska partija Njemačke slavila je svoju do tada najveću izbornu pobjedu i postala je najbrojnija frakcija Parlamenta. Od 1913. god. predsjednik Socijaldemokratske partije Njemačke, Ebert je tokom Prvog svjetskog rata bezuspješno pokušavao da usaglasi partijske struje koje su bile sve više međusobno suprostavljene zbog odobravanja ratnih kredita.

Nakon ukidanja Monarhije Ebert je nakratko, za vrijeme Novembarske revolucije iz 1918. god., obnašao funkciju Predsjednika države. Uspio je da spriječi uspostavljanje sistema Sovjeta po ruskom uzoru i uspio je provesti formiranje demokratski izabrane Nacionalne skupštine. Time je jasno stao na stranu parlamentarizma  – čak i pored otpora iz same Socijaldemokratske partije Njemačke – i omogućio je stvaranje jednog slobodarsko-pluralističkog društvenog poretka.

Nakon njegove rane smrti 1925. god. osnovana je Fondacija Friedrich Ebert. Tako da njegovo političko nasljeđe živi i danas.